Artiklar

  • Novosti i informacije (5)

    publicerings-bild

    [DIN TEXT HÄR ....]

  • Projekt (1)
  • Föreningen (11)

    Bosanskohercegovački savez nastavnika, učenika i roditelja u Švedskoj

    Bosniskhercegovinska riksförbundet för lärare, elever och föräldrar i Sverige

    Na Trećoj konferenciji nastavnika bosanskog jezika 2007.godine je formirano udruženje koje je okupilo šezdesetak nastavnika koji rade u različitim dijelovima Švedske. Formiranjem četiri lokalna udruženja i sedam aktiva ovo udruženje je 2009.godine preraslo u BiH savez nastavnika, učenika i roditelja u Švedskoj.

    Organizacioni broj: 802447-2667
    Plus Giro: 549218 - 6
    Sjedište: Linköping

    Predsjednik: Sabit Kalkan Den här e-postadressen skyddas mot spambots. Du måste tillåta JavaScript för att se den.

    Sekretar:  Alma Koralić Den här e-postadressen skyddas mot spambots. Du måste tillåta JavaScript för att se den.

    Blagajnik: Tifa Osmanbegović Den här e-postadressen skyddas mot spambots. Du måste tillåta JavaScript för att se den.

    Stadgar

    Arbetsplan 2010

    Kako postati član?

     

    Sastanak Izvršnog odbora, august 2010 

     

     

     

  • Radovi učenika (17)

    publicerings-bild

    [DIN TEXT HÄR ....]

  • Aktuelno (84)

    publicerings-bild

    [DIN TEXT HÄR ....]

  • Nastavni materijal (0)

    publicerings-bild

    [DIN TEXT HÄR ....]

    • Bajke (3)

       
    • Jezik (3)
      Artiklar och annat material om språk och kultur på modersmål
    • Literatura (1)
      Artiklar om matte och annat material för att stärka matteundervisningen
    • Kultura (1)

      Artiklar om naturämnen och annat material av intresse

    • Publikationer (2)

      publicerings-bild

      [DIN TEXT HÄR ....]

    • Vježbe (13)

      cutieboycutiepiegOve vježbe su nastale kao rezultat rada nastavnika i učenika u namjeri da kroz igru i zabavu ostvare bolje rezultate rada i učenja.

    • Zanimljivosti (2)
  • Zakoni i pravila (1)

    Osnovna škola




     

    Osnovna škola je u Švedskoj obavezna. To znači da sva djeca

    imaju školsku obavezu i moraju ići u osnovnu školu.

    Osnovna škola traje devet godina. Svaka školska godina je podjeljena u

    dva polugodišta, jesenje i proljetno polugodište.

    Većina djece u Švedskoj polazi u prvi razred jesenjeg polu-

    godista one godine kada pune 7 godina. Roditelji imaju

    mogućnost da djeci dozvole da počnu školu one godine

    kada pune 6 i u posebnim okolnostima sa 8 godina.

    Djelatnost osnovne škole

    U osnovnu školu ubraja se obavezna osnovna škola, obavezna škola za djecu

    sa posebnim potrebama, Laponska škola i specijalna škola.

    Obavezna škola za djecu sa posebnim potrebama

    Za djecu s poremećajima u razvoju, postoji škola za djecu sa posebnim potre-

    bama kao jedna alternativa za osnovnu školu. Obavezna škola za djecu sa

    posebnim potrebama traje devet godina ili u osnovnoj školi za decu sa po-

    sebnim potrebama ili u školi za treniranje.

    U osnovnu školu za djecu sa posebnim potrebama idu djeca sa blažim pore-

    mećajem razvoja. U školu za treniranje idu učenici koji imaju umanjenu

    nadarenost što znači da oni ne mogu imati koristi od nastave u osnovnoj

    školi za djecu sa posebnim potrebama.

    Učenici u osnovnoj školi za djecu sa posebnim potrebama imaju pravo na

    deseti razred.

    Laponska škola

    Djeca Laponaca imaju pravo da idu u laponsku školu. Obrazovanje u la-

    ponskoj školi ima laponski smjer i traje od 1. do 6. razreda.

    Poslije toga učenici idu dalje u osnovnu školu.

    Školski plan i program osnovne škole važi i za laponsku školu, ali laponska

    škola osim toga sadrži i školski plan i program na laponskom. Ako učenici

    žele oni mogu da uče laponski kao maternji jezik u osnovnoj školi.

    Specijalna škola

    Većina djece sa oštećenim sluhom i skoro sva djeca sa oštećenim vidom i

    djeca sa teškoćama u kretanju imaju svoju nastavu u osnovnoj školi. Gluha

    djeca i djeca sa teško oštećenim sluhom mogu da idu u specijalnu školu.

    Specijalna škola traje deset godina, a obrazovanje treba u što većoj mogućoj

    mjeri da odgovara obrazovanju koje se dobija u osnovnoj školi. Također,

    postoji specijalna škola za onu djecu koja imaju oštećen sluh ili su gluha ali

    osim toga imaju i poremećaj u razvoju.

    Ići u osnovnu školu

    Sva djeca u Švedskoj između sedam i šesnaest godina starosti imaju školsku oba-

    vezu. U osnovnoj školi učenici se uče da čitaju, pišu i računaju osnove koje su

    potrebne da bi se moglo nastaviti sa učenjem do kraja života. Znanje jezika, prirod-

    nonaučnih predmeta i predmeta društvene orijentacije također se računaju, kao i

    praktična i estetska znanja na primjer znanja u oblasti ručnih radova.

    Međutim, škola ima više zadataka. Učenici treba da nauče da imaju kritički

    stav, na primjer kako da prime i procjene informacije u novinama, na

    Internetu, radiju i televiziji.

    Jedan drugi od ostalih zadataka škole je znanje o tome kako se treba

    odnositi prema drugim ljudima. Učenici treba da nauče da svi ljudi imaju

    ista prava bez obzira na pol, religiju, funkcionalne smetnje, seksualne

    naklonosti ili zemlju iz koje potiču.

    Škola isto tako ima jednu vaspitnu ulogu. Roditelji imaju odgovornost za

    vaspitanje i razvoj dece, ali škola isto tako treba da bude podrška porodici.

    Radna sredina

    Dobra radna sredina je važna da bi se djeca u školi dobro osjećala i imala

    snage da uče. Radna sredina zavisi od mnogo različitih stvari. Prostorije, nameštaj,

    svjetlost, ozvučenje i vazduh su od velikog značaja. I raspored časova,

    školska pisana i nepisana pravila, saradnja između različitih grupa i

    pojedinaca utiču na to kako se u školi osjećamo.

    Zakon o radnoj sredini važi za sve škole, baš kao i za bilo koje drugo radno

    mjesto.

    Dodatne informacije:

    Na webb-stranici Zavoda za radnu sredinu može se pročitati više o zakonu za

    radnu sredinu i o radnoj sredini u školi.

    www.av.se/teman/skolan

    Cijena

    Osnovna škola je besplatna. To znači da se obrazovanje, školski prevoz,

    nastavna sredstva i školski materijal, na primjer olovke i papir, ne plaćaju,

    bez obzira na to da li se radi o opštinskoj ili nezavisnoj školi.

    I hrana u školi je besplatna.

    Međutim osnovna škola ima pravo da za pojedine prilike naplati

    ”beznačajnu sumu”, na primjer za izlete.

    Ocjene

    Ocjene se daju u osmom i devetom razredu. U osmom razredu ocjene se daju

    na kraju jesenjeg i proljetnog semestra. U devetom razredu ocjene se daju na

    kraju jesenjeg semestra, a svjedočanstvo o završenoj osnovnoj školi se daje

    na kraju proljetnog semestra. Prijem u srednju školu traži se na osnovu svje-

    dočanstva iz završnog razreda.

    Ocjene se daju u tri nivoa: G (Dovoljan), VG (Vrlo dobar) i MVG (Odličan)

    gdje je MVG najveća ocjena. Ako učenik ne ispuni uslove koji su postavljeni

    za zadovoljavajuću ocjenu G, onda se ocjene ne daju. U tom slučaju se

    umjesto ocjena izdaje pismeno objašnjenje koje treba da opiše kako je išlo sa

    nekim predmetom ili grupom predmeta. U objašnjenju može da piše i koje

    su mjere podrške potrebne.

    Ocjene se daju na osnovu znaja učenika u trenutku davanja ocjena. Učenik

    nema pravo žalbe na svoje ocjene, ali ima pravo da zna zašto je nastavnik

    dao određenu ocjenu. Učenik i nastavnik treba na vrijeme da razgovaraju o

    kriterijumima koje treba zadovoljiti da bi se dobila ocjena dovoljan (G), vrlo

    dobar (VG) i odlican (MVG).

    Individualni razvojni plan (IUP)

    Svaki učenik osnovne škole treba da ima individualni razvojni plan.

    Razvojni plan mora da teži napretku i da služi kao aktivno oruđe u procesu

    razvoja učenika. Plan treba da polazi od sposobnosti, interesovanja i dobrih

    osobina učenika.

    Nastavnik je nadležan da zajedno sa učenikom i roditeljima izradi razvojni plan.

    Najmanje jedanput svakog semestra učenik, roditelji i nastavnik treba da se

    sastanu da bi razmotrili kako ide u školi i kako se učenik osjeća. Ta vrsta

    razgovora zove se razgovor o razvoju učenika.

    Tokom razgovora o razvoju učenika nastavnik treba da informiše učenika i

    roditelje o razvoju učenikovih znanja u odnosu na ciljeve svakog predmeta

    koji je sadržan u nastavi koju učenik pohađa. Nastavnik treba ukratko da

    iznese ono što je potrebno učiniti, kratkoročno i dugoročno, da bi učenik

    mogao postići što je više moguće polazeći od svojih mogućnosti. Poslije toga

    nastavnik unosi sve to u individualni razvojni plan.

    Razvojni plan može da sadrži i dogovore između nastavnika, učenika i

    roditelja. Plan treba redovno pratiti, vrednovati i revidirati na sljedećem

    razgovoru o razvoju učenika.

    Ovaj plan mora biti u pismenoj formi.

    Nastava maternjeg jezika

    Učenik čiji je maternji jezik neki drugi jezik a ne švedski ima pravo na nas-

    tavu maternjeg jezika. Jezik mora da bude jezik koji se svakodnevno upo-

    trebljava kod kuće i učenik treba da ima osnovna znanja ovog jezika.

    Ako ima najmanje petoro učenika od kojih se može stvoriti grupa, i ako se obezbjedi

    odgovarajući nastavnik, opština je dužna da organizuje nastavu na ovom jeziku.

    Učenici koji su usvojeni također imaju pravo na nastavu maternjeg jezika.

    Učenik čiji je maternji jezik laponski, finski, tornedaliski finski, jiddisch, ili

    romani, ima pravo na nastavu tog jezika iako ne govori ovaj jezik kod kuće

    svakog dana. To se također odnosi na usvojenu djecu čiji je maternji jezik

    neki drugi jezik a ne švedski.

    Nadzor nad školskom decom

    Postoje različiti oblici nadzora nad školskom djecom: ustanova za produženi

    boravak, otvorene ustanove za slobodne aktivnosti i kućno obdanište.

    Učenici najčešće idu u ustanovu za produženi boravak i otvorenu ustanovu za

    slobodne aktivnosti.

    Nadzor nad školskom djecom ima dvojak zadatak. On treba dijelom da doprinese

    dobrim uslovima odrastanja tako što će pomagati i stimulisati razvoj učenika i

    učenje, i dijelom da omogući roditeljima da privređuju ili da studiraju.

    • Ustanova za produženi boravak namjenjena je učenicima između 6 do12
      godina starosti. Ustanove za produženi boravak su uglavnom usklađene sa školom.
      Ova usklađenost može da se odnosi na osoblje, prostorije i pedagošku nastavu.
    • Otvorene ustanove za slobodne aktivnosti namjenjene su učenicima između
      10 do 12 godina starosti, kojima nije potrebna ona njega i nadzor koji se pružaju
      u ustanovi za produženi boravak ili u kućnom obdaništu. Otvorene ustanove za
      slobodne aktivnosti su često usklađene sa školom i ustanovama za produženi
      boravak ili sa drugim opštinskim slobodnim aktivnostima za djecu i omladinu.
      Otvorene ustanove za slobodne aktivnosti se mogu obezbjediti i u saradnji sa razlicitim udruženjima.
    • U kućnom obdaništu svoje kuće dadilja prima učenike do12 godina starosti. Ustanove za nadzor školske djece otvorene su prije i poslije završetka školskog dana i tokom svih raspusta. 
      Ustanove za nadzor školske djece imaju isti školski plan (Lpo 94) kao predškolski razred i osnovna škola.

    Opštine su nadležne za to da postoje ustanove za nadzor školske djece i da se

    učenicima ponudi takva djelatnost. Djelatnosti koje se organizuju od strane

    nezavisnih škola su alternativa opštinskim djelatnostima.

    Školska zdravstvena zaštita i zdravlje učenika

    Svim učenicima u osnovnim školama se nudi školska zdravstvena zaštita.

    Posjeta školskoj zdravstvenoj zaštiti je besplatna.

    Školska zdravstvena zaštita prati razvoj zdravlja svih učenika. Rad je prije

    svega preventivni i sastoji se od zdravstvenih kontrola i jednostavnih

    zdravstvenih mera.

    U školskoj zdravstvenoj zaštiti rade školski ljekar i školska medicinska sest-

    ra. Učenik koji se psihički loše osjeća može putem školske medicinske sestre

    dobiti pomoć od socijalnog radnika ili psihologa.

    Obrazovno i stručno usmeravanje

    Svi učenici imaju pravo da dobiju nastavu o tome kako stvari funkcionisu u

    radnom životu. Učenici također treba da dobiju sopsvena iskustva o radnom

    životu. Ta saznanja i iskustva učenici mogu da koriste prilikom izbora obra-

    zovanja i zanimanja.

    Učenici treba također da dobiju informacije i stručno usmjeravanje [yrkes-

    vägledning] u vezi sa izborom obrazovanja i zanimanja. Te informacije tre-

    ba da budu činjenične i sveobuhvatne. Učenici treba da dobiju podršku u

    tome da sami budu sposobni da traže i vrednuju informacije o zanimanjima i

    o razlicitim studijama. Razgovor posvećen stručnom usmjeravanju pruža

    mogućnost za to da učenici sami mogu da reflektuju o svojim interesovan-

    jima i mogucnostima.

    Rukovodeći dokumenti

    Osnovna škola je dio sistema koji je usmjeren određenim ciljevima i koji

    ima veliku lokalnu odgovornost. Opštine ili osobe koje rukovode nezavnis-

    nim školama (vlasnici) imaju glavnu odgovornost za ovu djelatnost.

    Da bi se upravljalo djelatnostima osnovnih škola postoje razni rukovodeći

    dokumenti, a ovdje se navodi nekoliko primera:

    • Zakon o školstvu

    Zakon o školstvu, koji donosi parlament, sadrži osnovne odredbe o osnov-

    noj školi. Za nezavisne škole važe samo delovi zakona o školstvu.

    • Uredbe

    Uredbe sadrže odredbe a donosi ih vlada. Postoji više uredbi za osnovnu

    školu, na primjer: uredba za osnovnu školu i uredba o učestvovanju djece i

    učenika u izradi plana o jednakom tretmanu. Za nezavisne škole postoji

    uredba o nezavisnim školama.

    • Nastavni plan i program (Lpo 94)

    Svi nastavni planovi i programi su također uredbe. U školskom planu i pro-

    gramu može se pročitati o osnovnim školskim ciljevima i smjernicama.
    U njemu se opisuju, između ostalog, norme i vrijednosti, obrazovni ciljevi kao i

    odgovornost i uticaj učenika. Međutim, tamo ne piše detaljno kako, kada i

    šta učenici treba da nauče.

    O nastavnom planu i programu odlucuje vlada.

    • Planovi tečajeva

    Planovi tečajeva kompletiraju nastavni plan i program i navode ciljeve nas-

    tave za svaki pojedinačni predmet. Planovi tečajeva treba da pokažu na koji

    način jedan predmet može da pomogne učenicima da bi se razvili u skladu

    sa vrijednostima i ciljevima koji se navode u planu i programu.

    Osnovno pravilo je da vlada odlučuje o planovima tečajeva za osnovnu,

    laponsku i specijalnu školu, a Državni zavod za školstvo odlučuje o plano-

    vima tečajeva škole za djecu sa smetnjama u razvoju.

    • Školski planovi

    Svaka opština mora imati školski plan koji pokazuje na koji način opštinske

    škole treba organizovati i razvijati. U njemu treba da piše šta opština namje-

    rava da učini kako bi škole postigle nacionalne ciljeve.

    • Radni planovi

    Direktor škole, nastavnici, ostalo školsko osoblje i predstavnici učenika

    treba da izrade radne planove. U radnim planovima treba, između ostalog, da

    stoji na koji način treba raditi da bi se postigli ciljevi planova tečajeva i

    školskog plana.

    Dodatne informacije:

    Na webb-stranici Državnog zavoda za školstvo može se više pročitati o doku-

    mentima koji rukovode osnovnom školom.

    www.skolverket.se

    Posebna podrška

    Učeniku je ponekad potrebna posebna pomoć da bi savladao školski rad.

    Učenici kojima je iz različitih razloga potrebna posebna pomoć za njihov

    razvoj imaju pravo da dobiju takvu pomoć.

    Pomoć treba pružiti prvenstveno u okviru one grupe ili razreda kome učenik

    pripada, ali ponekad najbolju pomoć učenik može da dobije u posebnoj nas-

    tavnoj grupi.

    Potrebu za posebnom podrškom može primjetiti školsko osoblje, roditelji ili

    sam učenik. Direktor škole mora da analizira tu potrebu. Ako istraživanje

    pokaže da je učeniku zaista potrebna posebna podrška, direktor škole treba

    da se potrudi da se izradi odgovarajući program adekvatnih mera [åtgärds-

    program]. Učenik i roditelji bi trebalo da učestvuju u izradi ovog programa.

    U tom programu treba da bude navedeno kakve potrebe za posebnom

    podrškom postoje i šta treba učiniti da bi bilo bolje. Također, mora da piše i

    na koji način odabrane adekvatne mjere treba primenjivati i vrednovati.
    Sva     djeca treba da dobiju mogućnost da se razvijaju u odnosu na svoje individu-

    alne preduslove.

    Razgovor o razvoju učenika

    Najmanje jedanput u toku svakog polugodišta učenik i nastavnik treba da se

    sastanu da bi razgovarali o tome kako ide u školi i kako se učenik osjeća.

    Ovo se zove razgovor o razvoju učenika. Ovaj razgovor treba da pruži sve-

    stranu sliku o razvoju učenikovih znanja i socijalnog razvoja.

    Tokom razgovora treba pričati i o tome kako škola može da podrži i stimu-

    liše razvoj učenika. Razgovor pruža učeniku i roditeljima mogućnost da

    utiču i da preduzmu odgovornost za školovanje učenika.

    Nastavnik potom treba sažeto da opiše u individualnom planu razvoja raz-

    govor o tome kako učenik treba dalje da se razvija.

    Birati školu

    Osnovne škole mogu biti opštinske ili nezavisne. Večina osnovhih škola u

    Švedskoj su opštinske, a najčešće učenici idu u opštinsku školu blizu svoje kuće.

    Svaka osnovna škola ima mogućnost profiliranja, ili sadrži više usmerenja, na

    primjer Montessori usmjerenje, razrede engleskog ili kulturne i sportske razrede.

    Roditelji imaju pravo da zatraže određenu vrstu osnovne škole za svoje dijete.
    To     može biti opštinska ili samostalna škola, unutar ili izvan mjesne opštine.

    Ukoliko se roditelji odluče za opštinsku školu, opština mora u što većoj mjeri

    da uzme u obzir želje roditelja po pitanju osnovne škole. Ali to nije uvijek

    moguće, na primjer kada škola ima već dovoljan broj ucenika. Osnovni

    princip je da se djetetu ponudi mjesto u opštinskoj školi koja je najbliža kuci.

    Učenik koji je pošao u određenu školu ima pravo da ide u tu školu do kraja

    školske godine. Direktor škole odlučuje o broju učenika koji ce škola da primi.

    Osoba koja želi da ide u nezavisnu ili opštinsku školu u nekoj drugoj

    opštini, treba sama da kontaktira tu školu. Prijemna škola odlučuje o tome

    da li ima mjesta kako bi se učenik mogao primiti.

    Nezavisne osnovne škole

    Nezavisne osnovne škole su otvorene za sve, a nastava se odvija u skladu sa

    planovima tečajeva koji odgovaraju planovima tečajeva u opštinskim školama.

    Nezavisne osnovne škole imaju druge nadležne organe (vlasnike) a ne

    opštinu. Nadležni organi mogu biti preduzeća, fondacije ili udruženja.

    Nezavisne osnovne škole su priznate i kontroliše ih Državna školska in-

    spekcija. Baš kao i u opštinskim školama, nastava je oslobođna plaćanja.

    Nezavisne škole dobijaju doprinos od učenickih mjesnih opština.

    Uticati u školi

    U zakonima i pravilima koji upravljaju školom piše da uče-

    nici imaju pravo da utiču, ali i da moraju da preduzmu

    odgovornost za svoje školovanje.

    Pravo učenika na uticaj i odgovornost može da se odnosi

    kako na organizovanje nastave tako i na radnu sredinu.

    Može se raditi o sadržaju nastave, o tome kako rad na

    sprečavanju zlostavljanja treba da izgleda, o školskim pra-

    vilima održavanja reda ili o tome kako treba da izgleda

    školsko dvoriste. U svakom razredu i nastavnoj grupi uče-

    nici treba da imaju mogućnost za razgovor sa svojim nas-

    tavnikom o raznim pitanjima.

    Važno je da škola sarađuje sa porodicama, da i roditelji mogu da ima-

    ju uticaj na školske djelatnosti. To se može realizovati na roditeljskim

    sastancima ili pomoću roditeljskog savjeta.

    Kako se može uticati?

    Ako imate primjedbe na rad škole i ustanova za nadzor djece obratite se:

    • nastavnicima i ostalom osoblju – ako se radi o pitanjima u vezi sa razredom
      ili grupom i onim što se dešava običnim danima u školi.
    • Direktoru škole – ako se radi o ekonomskim pitanjima ili ako vam osoblje ne može pomoci.
    • Odgovornom službeniku ili političaru u opštini – ako se radi o važnijim pitanjima i kada direktor škole nije u stanju da pomogne. Njima se takodje treba obratiti ukoliko smatrate da direktor škole ne sluša vaša mišljenja ili ako smatrate da direktor škole ne čini dovoljno.
    • Školskoj upravi- opštine nemaju odgovornost za rad nezavisnih škola. Učenici u ovim školama i njihovi roditelji umjesto toga treba da se obrate upravi ovih škola.

    Osoba koja i dalje nije zadovoljna rešavanjem situacije ili smatra da se

    opština ili uprava ne drže važećih odredaba može da kontaktira Državnu

    školsku inspekciju.

    Državna školska inspekcija je nadzorni organ koji treba da kontroliše da cjelokupna

    školska djelatnost ispunjava sve zahtjeve postavljene u odredbama za školstvo.

    U vezi sa pojedinim pitanjima možete se obratiti Savjetu za žalbe u školstvu

    koji je jedan samostalni organ i može da razmatra pojedine odluke o žalba-

    ma. U većini ovih predmeta radi se o prijemu učenika u gimnazijske škole i

    o prijemu učenika na opštinsko školovanje odraslih [komvux].

    Dodatne informacije:

    Webb-stranica Državne školske inspekcije.

    www.skolinspektionen.se

    Webb-stranica Školskog saveta za žalbe.

    www.skolinspektionen.se/sv/Overklagandenamnden/Overklagandenamnden

    Informacije

    Roditelji imaju pravo da znaju šta se u školi dešava. Da bi oni mogli uticati,

    škola treba dobro da informiše o svojoj delatnosti. Osoblje treba da razgovara sa roditeljima o tome kako se učenici osjećaju,razvijaju i uče. Ovo se obavlja u svakodnevnom kontaktu ili prilikom raz-

    govora o razvoju učenika koji osoblje realizuje sa roditeljima i učenicima.

    Također je važno da se roditelji na aktivan način upoznaju sa školovanjem

    učenika, da su zainteresovani i da pomažu u izradi domaćih zadataka.
    Stepen angažovanja povezan je sa mogucnošcu uvida i uticaja.

    Ako više osoba misli isto

    Dobar način za sprovođenje svojih ideja je da se angažujete zajedno sa dru-

    gima. Ovo važi i za učenike i za roditelje. Ovo su neke od važnih grupa sa

    kojima treba da ste upoznati:

    ▪ Razredni savjet se sastoji od učenika iz razreda i jednog nastavnika. U razred-

    nom savjetu se mogu iznijeti pitanja koja se tiču samo razreda, ili i o nečemu što

    ima veze sa cijelom školom. Dobra preporuka je da se pribilježe sva pitanja koja

    se iznose i odluke koje se donose. Na taj način se lakše može kontrolisati da li

    je zaista bilo onako kao što je na sastanku odlučeno.

    ▪ U školi često postoji đački savjet koji se sastoji od učenika koje su ostali uče

    nici izabrali da bi zastupali interese ucenika u školi. Ðački savjet može imati

    više imena: đačko udruženje, savjet za uticaj učenika ili ujedinjenje učenika.

    ▪ Švedski đački savjet (SVEA) i Centralna organizacija đačkog savjeta u

    Švedskoj (SECO) su dvije organizacije koje sarađuju i rade na uticaju učenika u

    školi i podržavaju rad đačkih savjeta u njihovom poslu.

    ▪ Roditeljski savjet se zasniva na dobrovoljnom angažovanju i postoji u mnogim

    školama. Roditeljski savjet se obično sastoji od jednog ili dva roditelja po razredu.

    U roditeljslom savjetu se raspravlja o školskim pitanjima i obično se izabere neko-

    liko predstavnika koji imaju kontakt sa školskim osobljem. Angažvanje u rodi-

    teljskom savjetu je dobar način da se dobije uvid u školske djelatnosti, a osim toga

    pruža mogućnost da se utiče na školska pitanja koja se smatraju važnim.

    ▪ U roditeljskom udruženju, na primjer u organizaciji Kuća i Škola ili Rodi-

    teljska alijansa, iznose se pitanja u vezi sa školom, vrši se uspostavljanje jav-

    nog mnjenja i sprovodi se uticaj. Ona pitanja o kojima se zajednički odluči da

    ih treba razvijati, sprovode se dalje na primjer direktoru škole ili odgovornim

    službenicima i političarima u opštini ili zemlji.

    Dodatne informacije:

    SVEA – Webb-stranica Saveta učenika u Švedskoj.

    www.svea.org

    SECO – Webb-stranica Centralne organizacije Švedskog saveta učenika.

    www.elevorg.se

    Webb-stranica organizacije Roditeljska alijansa.

    www.foraldraalliansen.nu

    Webb-strancia organizacije Kuća i Škola.

    www.hemoskola.se

    Birati školu

    Jedan od načina uticaja je putem mogućnosti da se izabere određena škola ili

    da se traži prijem u nju. Ova mogućnost postavlja određene zahtjeve za kva-

    litetom školskih djelatnosti.

    Najbolje što možete uraditi je da stupite u kontakt sa školom ili školama za

    koje je ste zainteresovani i da im postavite pitanja, da ih posjetite, razgovara-

    te sa direktorom škole, sa osobljem i sa drugim roditeljima.

    Sve škole pišu planove rada i izveštaje o kvalitetu koji se mogu čitati.
    Također možete zatraži rezultate vrednovanja djelatnosti i ankete učenika.

    Na šta se može uticati?

    Svi koji rade u školi treba da se trude da učenicima pruže mogućnost da utiču.

    Učenici bi trebalo da mogu da utiču i na druge stvari osim nastave, na pri-

    mjer na to kako školsko dvorište treba da izgleda, o pravilima o održvanju

    reda u školi, šta treba činiti da niko ne bude zlostavljan i da djevojčice i

    dječaci imaju ista prava.

    Radna sredina

    Škola je jedno radno mjesto kao sva druga radna mjesta. Zakon o radnoj sre-

    dini važi za sve one koji idu u školu. U zakonu o radnoj sredini piše da svi

    učenici moraju imati uticaj na svoju radnu sredinu i radnu situaciju.

    Škola mora pružiti učenicima mogućnost da razumiju šta se podrazumjeva

    pod radnom sredinom i da ih podstiče da izraze ono za šta misle da nije dob-

    ro, na primjer da je nivo buke previsok, ili šta se može učiniti kako niko nebi bio zlostavljan.

    Mišljenja treba da se mogu iznijeti bilo kada, ali učenici također imaju pravo

    da učestvuju u sistematskom radu škole na pitanjima radne sredine.

    Ako su problemi akutni, to jest ako postoji rizik da dođe do nesreće ili ako

    je sredina direktno opasna, treba odmah da se obratite direktoru škole.

    Povjerenik za zaštitu učenika

    Od sedmog razreda svaka škola mora da ima povjerenika za zaštitu učenika

    koji će raditi na poboljšanju radne sredine.

    Osoba koja nije zadovoljna radnom sredinom u školi, na primjer nivoom

    stresa, bukom, čišcenjem ili ventilacijom, može se obratiti đačkom savjetu ili

    povjereniku za zaštitu učenika.

    Osoblje i povjerenik za zaštitu učenika može da razgovara o nedostacima radne

    sredine sa direktorom škole. Ako se ništa ne promijeni, može se ići dalje i razgova-

    rati sa odgovornim službenikom ili političarom u opštini koji je zadužen za školu,

    a na kraju se može kontaktirati i Državni zavod za radnu sredinu.

    Opštine nemaju odgovornost za samostalne škole. Učenici u ovim školama,

    i njihovi roditelji, treba da se obrate se upravi tih škola.

    Dodatne informacije:

    Na webb-stranici Zavoda za radnu sredinu može se više pročitati o zakonu za

    radnu sredinu, povereniku za zaštitu učenika i o radnoj sredini u školi. Ovde

    ima i preporuka o tome kako treba raditi da bi se popravila radna sredina.

    www.av.se/teman/skolan

    Prijatnost i bezbj

    publicerings-bild

    [DIN TEXT HÄR ....
    Detta kallas för  ingressen ...
    Ingressen ska vara max 3-4 linjer...

    OBS!
    Låt den gråa linjen stå och fortsätt under linjen...]

     


    [Fortsättningen på din artikel här .... (OBS! Läs mera länken kommer automatisk!)]ednost

    U školi svi treba da mogu da se osjećaju bezbjedno. Učenici imaju pravo da

    idu u školu bez rizika da budu provocirani ili da budu nepravedno tretirani.

    Bezbjedna radna sredina je preduslov za razvoj znanja učenika.

    Zlostavljanje i ponižavajući tretmani

    Školsko osoblje je dužno da aktivno predupredi zlostavljanje i da ga, ako se pojavi,

    brzo zaustavi. Svaka škola također mora da ima plan o jednakom tretmanu u kome

    piše na koji način se treba boriti protiv diskriminacije i ponižavajućih tretmana.

    Ponižavajući tretman može biti ako se osoba uzastopno provocira zbog svog

    izgleda, zbog toga što je stidljiva ili drugačija. Ponižavajući tretman također

    može biti nečujan, tako što se osobi ne dozvoljava da bude dio gruppe.
    Nasilje i različiti oblici pretnji su također ponižavajući tretmani.

    Učenik koji se u školi osjeća zlostavljanim ili ponižavanim treba to da kaže

    svom nastavniku. Ako se stanje ne popravi treba da se stupi u kontakt sa

    direktorom škole a potom opštinskom šefu školstva.

    Možete se obratiti i povjereniku za zaštitu učenika. Od sedmog razreda svaka škola

    mora da ima povjerenika za zaštitu učenika koji će raditi za bolju radnu sredinu. 

    Zastupništvo djece i učenika se nalazi u okviru Državne školske inspekcije i radi za dobrobit prava učenika u školi.Škola, a ne učenici ili roditelji, snose odgovornost za zaustavljanje zlostavljanja i različite oblike ponižavajućih tretmana.

    Plan protiv diskriminacije i ponižavajućih tretmana

    U svim školama mora da postoji plan o protiv diskriminacije i ponižavajućih

    tretmana. Taj plan treba, između ostalog, da sadrži: pravila o tome na koji

    način treba pokazivati međusobno poštovanje u školi, na koji način osoblje

    treba da reaguje ukoliko se neko dijete nađe u nekoj lošoj situaciji i na koji

    način treba podnijeti prijave ukoliko se desi neš</

    • Kursplaner (1)

      Kursplaner för modersmålsundervisning

    • Zakoni i pravila (2)

      Information och tips om lagar och regler för modersmålsundervisningen på språket

  • Konferencije (8)
    Select a news topic from the list below, then select a news article to read.